GEOEKOLOŠKI PROBLEMI NA PODRUČJU CAREVE ĆUPRIJE

GEOEKOLOŠKI PROBLEMI

NA PODRUČJU CAREVE ĆUPRIJE

     Prema stepenu opterećenosti antropogenim namjernim i nenamjernim uticajima postoje indicije da je sadašnje stanje očuvanosti prirodne sredine na ovom prostoru u dovoljnoj mjeri zadovoljavajuće. Međutim, i pored toga na području općine prisutno je devasti-ranje geokomponenata čiji je isključivi krivac antropogeni faktor. Nesumnjivo je da društveno-ekonomski odnosi mijenjaju čovjekovu samosvijest o potrebi očuvanja i unaprijeđenja njegovog životnog okruženja. Devastiranje pojedinih geokomponenata životne sredine je različitog stepena, ali je prisutno devastiranje gotovo svih geokomponenata. Ukoliko sa geoekološkog aspekta pogledamo trenutno stanje geosistema na teritoriji čitave općine, ipak možemo primjetiti određen stepen narušenosti. Posmatranje i analiziranje pojedinih geokomponenata na to nas upućuje. Sretna je okolnost što na prostoru općine ne egzistira previše privrednih kapaciteta, a posebno što ne postoje kapaciteti iz domena teške industrije i hemijske industrije koje u značajnoj mjeri degradiraju geografsku sredinu.

     Stanje zagađenosti zraka na ovom prostoru trenutno se može ocjeniti kao jako povoljno, jer na ovom teritoriji ne postoje neka veća odlagališta iz kojih bi se vršila svakodnevna emisija štetnih plinova. Istina, danas čak i u rijetkim predjelima očuvane iskonske prirode, savršenog "čistog" vazduha nema, jer veliki geografski kružni tokovi obuhvataju čitavu Zemlju. Ipak, ovakvo zagađenje na ovom prostoru  praktično zanemarljivo, jer ne vrši negativno dejstvo na ljudski organizam. Međutim, iznad većine gradova, rudarskih i industrijskih rejona kvalitet vazduha je višestruko degradiran povećanom koncentracijom čvrstih čestica, aerosola, gasova itd. Stoga se zone intenzivnog aerozagađenja javljaju prvenstveno u industrijski ra- zvijenim i urbanizovanim sredinama. Takve krupne negativne promjene kvaliteta vazduha direktno i na različite načine ugrožavaju ljudsko zdravlje. Zbog toga takva stanja nameću potrebu urbanizovanom stanovništvu za što češćim i dužim rekreativnim boravcima van gradske sredine. Drugim riječima, zagađenost vazduha stvara jednu od najizrazitijih rekreativnih potreba u mjestima sa očuvanom kvalitetom vazduha, kao što je slučaj na  prostoru Careve Ćuprije.

     Kada su u pitanju vode možemo konstatovati da postoje faktori koji u određenom stepenu vrše njihovo zagađenje. To se prvenstveno odnosi na vodotok Krivaje u kojoj završavaju sve otpadne, fekalne i kanalizacione vode gradskog i prigradskih naselja. Sve padavinske vode općine preko pritoka Krivaje na kraju završavaju u toj rijeci noseći sa sobom dodatni stepen raznih onečišćenja. Zbog neriješene kanalizacione infrastrukture, u okolnim naseljima kanalizacione i fekalne vode neposredno i posredno završavaju u rijeci Krivaji. Postoje i faktori koji utiču na opterećenost Krivaje denudacionim i erozionim produktima, koji se, posebno u vri- jeme visokih vodostaja, prenose uzdužnim profilom. Suspendovani riječni detritus povećava se u vrijeme nadolaska talasa visokih voda. Njihova količina se povećava sječom i, posebno, izvozom šume traktorima i drugom mehanizacijom. Izvozom šume destruira se podloga, od koje nastaje detritus koji se padavinskim vodama prenosi u riječne tokove. Antropogene jaruge su inicijalne doline povremenih tokova, kojima se prenose suspendovani i vučeni nanosi.

     Podzemni hidrografski sistemi se, također, zagađuju i to površinskim otpadnim vodama. Regeneracija zagađenih podzemnih voda je dugotrajan proces. Glavni izazivači zagađenja po- dzemnih voda su kanalizacija i slivinci gradskih površina. Vode slivnika zagađene su hemijskim i bakteriološkim zagađivačima deset puta više nego obični prirodni tokovi (9, 216).

     Da bi se vodotoci zaštitili od nanosa i smanjila zamućenost voda koja šteti ihtiofauni potrebno je naložiti šumskom preduzeću izgradnju taložnika denudiranog i erodiranog detritusa kako bi riječne vode, posebno vode pritoka, ostale nezamućene. Za eliminaciju antropogenog otpada, fekalnog i drugog, potrebno bi bilo na nivou općine donijeti propis, uredbu ili zakon o načinu odlaganja, uređenju i upotrebi septičkih jama te zabrani upuštanja fekalnih voda u vodne recipijente Krivaje i njenih pritoka.

     Potrebno je, također, zabraniti bilo kakve radnje koje su vezane za regulaciju korita rijeka i eksploataciju šljunka bez prethodnih programskih istraživanja na osnovu kojih bi se izdala upotreba dozvola za takve poduhvate. Također je potrebno donijeti odluke o proširenju zadataka ribočuvarima i o njihovom preuzimanju, pored svojih redovnih obaveza, i obavezu stalnog na- dzora nad nesavjesnim destruktorima voda u slivu Krivaje.

     Stepen degradacije zemljišta veoma je različit od lokaliteta do lokaliteta. Možemo kazati da je još uvijek zemljište u značajnoj mjeri očuvano od većeg stepena antropogenog djelova- nja. Ako se posmatra poljoprivredno zemljište možemo konstatovati da je ekstenzivna poljo- privredna proizvodnja doprinijela manjoj upotrebi raznih hemijskih sredstava pesticida, herbi- cida i vještačkih đubriva, što doprinosi očuvanju zdravog zemljišnog kompleksa. Kao primjere devastiranja zemljišnog kompleksa možemo navesti pojedina klizišta i erozione lokalitete, te zagađenost zemljišta na mjestu divljih deponija. Zbog intezivne i neplanske sječe šumskog kompleksa u posljednih nekoliko decenija mnogi lokaliteti su potpali pod intezivne erozione procese. Na taj način vršeno je odnošenje erodovanog materijala bujicama u riječna korita. Erozija u manjoj mjeri ugrožava poljoprivredne površine.

     Kao što je slučaj i sa drugim geokomponentama prirodne sredine i vegetacija je izložena djelovanju mnogih degradacionih faktora. Šumske površine na ovom prostoru ugrožavaju insekti, divljači, biljne bolesti itd. Međutim, dejstvo ovih degradacionih faktora je zanemarivo, ako se ima u vidu da daleko veću štetu vegetaciji nanosi čovjek, eksploatišući je krajnje bezobzirno i neracionalno. Intezivnom eksploatacijom šumskih resursa, na području općine Olovo, koeficijent pošumljenosti u posljednih nekolik decenija se smanjio za 10-15%. Posljedice ovakvog odnosa prema šumskim površinama i vegetaciji snosi i sam turizam, jer se degrada- cijom ovih šuma umanjuje njihova i rekreativna i estetska i ekološka vrijednost.

     Ovaj segment lošeg gazdovanja utiče negativno i na eroziju kvalitetnog pokrova zemljišta, smanjenje količine vode koju šume zadržavaju u procesu kruženja materije i energije itd. U posljednje vrijeme zakonskim aktima i reorganizacijom šumskih privrednih preduzeća regulisana je sječa šumskih bogastava, i gotovo zaustavljena nelegalna i neplanska sječa. Aktivnim mjerama pošumljavanja koje provodi šumsko privredno društvo Zeničko-dobojskog kantona, trebao bi se u budućnosti očekivati veći procenat pošumljenosti teritorije općine od ovog današnjeg, i budući veći potencijal drvne biomase, koja je među glavnim faktorima razvoja općine.

     Poseban problem u smislu zaštite okoliša i neposredne geografske sredine uz naseljena mjesta predstavljaju divlje deponije koje se formiraju odlaganjem smeća i otpada. Procjena je da trenutno na teritoriji općine ima između 200-250 divljih deponija kapaciteta od 1m³ do 200 m³. Nažalost sama lokacija najvećeg dijela ovih divljih deponija stvara užasnu sliku i predpostavlja ogromne posljedice koje proizilaze iz pasivnog djelovanja ovih divljih deponija koje stanovništvo formira. Najizraženiji problemi su trenutno neuređenost gradskog smetljišta, nedovoljan broj sredstava za odvoz smeća (vozni park, konteneri), neprimjereno ponašanje korisnika.

 

Geografski razmještaj divljih deponija otpada na području Careve Ćuprije

Čovjek je glavni pokretač aktivnosti, koji utiče pozitivno ili negativno u smislu zaštite i narušavanja geookoliša. On u svojoj prirodnoj i geografskoj sredini ne preduzima dovoljno potrebnih aktivnosti u cilju zaštite istih.

                                          Neuređena seoska deponija smeća u mjestu Balići

          Photo : (Rotić Almer)

                                Neuređena deponija koja zagađuje rijeku Dubosticu  u mjestu Stavak

Photo : (Rotić Almer)

     Veliki problem na cijeloj teritoriji općine predstavlja kanalizacioni sistem koji je niskog kapaciteta, neorganizovan i nesistematičan, što kao direktnu posljedicu ima izlijevanje feka- lnih voda direktno u sve manje i veće vodotoke. Korisnici gradskog vodovoda i korisnici koji su priključeni na kanalizacioni sistem nemaju nikakvo prečišćavanje otpadnih voda, nego se otpadne vode ispuštaju direktno u recipijente.

   U svim uvjetima kada čovjek, namjernim i nenamjernim aktivnim odnosom mijenja ko- mponente prirodne sredine neminovno će se javiti, u većoj ili manjoj mjeri, promjena fu- nkcionisanja geosistema. Promjena prirodnih funkcija geosistema može pogodovati čovjeku kraći vremenski period, ali se po pravilu veoma negativno odražava na ukupan život. Svaka promjena prirodne sredine i njenog funkcionisanja koja negativno djeluje na ljudski život i društvene aktivnosti tretira se nekvalitetnom sredinom ili neravnotežom (9, 15).

     Sa takvim odnosom prema geografskoj sredini, snižava se njena atraktivnost i mogućnost turističkog korišćenja. Zbog toga se, kao pravilo daljeg razvoja i prostornog organizovanja na- šeg turizma, nameće potreba zaštite ukupne geografske sredine od nesavjesnih pojedinaca i primitivizma koji je ugrožavaju.

     Svakako da je za turizam najvažnija zadaća očuvanje prirodnih ljepota ovog kraja i njihovo stavljanje u funkciju čovjeka. Iz tog razloga općinske i kantonalne vlasti su dužne da u što kraćem roku geoekološke aktivnosti ovog područja usmjere na:

• izradu projekata za regulisanje većih zagađivača i traženje stranih donatora za rješava- nje ovih problema,
• rješavanje općinskih programa komunalija (kanalizacija, odlaganje smeća, vodovod itd.),
• reciklažu i procesiranje otpada.

Ostvarivanjem utvrđenih ciljeva i zadataka iz ove strategije, pored ostalog postići će i ra- zvoj tercijalnih djelatnosti, a prvenstveno turizma. Turizam po svojoj prirodi teži iskorišta- vanju najatraktivnijeg i najkvalitetnijeg prostora, graditeljskog i kulturnog nasljeđa itd., otuda i neophodnost njihove zaštite i unapređenja, kako bi se sačuvala i povećala njihova turistička atraktivnost. Nije suština siromašno živjeti svođenjem korištenja prirodnog i kulturnog naslje- đa na minimum, već njihovo korištenje u mjeri u kojoj je to moguće, pridržavajući se načela "kako da što bolje iskoristimo potencijale razvoja u cilju da što bolje živimo, a da pri tome ne poremetimo prirodnu ravnotežu i ne ostanemo bez stoljećima akumuliranog graditeljskog i kulturnog nasljeđa".

Po konceptu "održivog razvoja" koji je detaljno razrađen u "Agendi 21" na Konferenciji UN-a o životnoj sredini i razvoju, održanoj u Rio de Ženeiru 1992. godine, Svjetska turistička organizacija (WTO) definirala je održivi turistički razvitak. Njegov glavni zadatak je:

• da prirodne i antropogene turističke resurse treba štititi i unapređivati, kako bi se mogli koristiti i ubuduće.,
• da turistički razvoj i turističku infrastrukturu treba planirati u opsegu koji neće proizvoditi veće ekološke i socio-ekonomske poteškoće.,
• da treba težiti podizanju stepena zadovoljenja kvantitativnih i kvalitativnih potreba tržišta, u smislu adekvatne, brze i lako dostupne turističke promidžbe (marketinga), vodeći pri tome računa o kvalitetu životne sredine. (6 ,40).