RAZVOJ POLJOPRIVREDE U CAREVOJ ĆUPRIJI
KARAKTERISTIKE
POLJOPRIVREDNOG RAZVOJA
Veći dio zemljišta oko Careve Ćuprije
se nalazi pod šumom, pašnjacima i livadama. Obrađuju se polja pored
rijeka i prostraniji dijelovi blaže nagnutih strana. Siju se slijedeće vrste žitarica: zob, i kukuruz, a
u nešto manjoj mjeri i pšenica. Prihodi su samo za ishranu stoke. Pored kuća se
sije i povrće, ali samo za ličnu potrebu. Zastupljeno je i voća, a najviše šljiva koje su se prije sušile
u primitivnim sušarama i prodavale,ali ih danas nema. Od Šljiva, jabuka,
krušaka peče se rakija i pravi se pekmez. Uslovi za gajenje stoke su veoma
povoljni ima dosta (sjenokosa i ispaša),
stočarstvo je prilično razvijeno, ali iz
godine u godinu sve je manje razvijeno iz razloga što narod neće da drži stoku,
neće obaveze- to je današnja omladina. Najviše su zastupljena goveda i ovce, a
bilo je i konja, ali ih danas ima 2-3 na čitavoj MZ Careva Ćuprija. Prije su
konji služili za prevoz sijena, drva i ostalog ali danas su ih zamijenili traktori
kojih ima 7.
Eksploatacija šumskog bogatstva ovog prostora
počinje izgradnjom šumske željezničke pruge Zavidovići- Careva Ćuprija-Olovo-Han Pijesak, a odmah nakon izgradnje
željezničke pruge u Olovu je formirana samostalna Šumska uprava.
Šumska željeznička pruga
Zavidovići-Olovo-Han Pijesak
mjesto Careva Ćuprija
Međutim, stanovništvo
se i nakon prolaska pruge i početka eksploatacije šuma i dalje pretežno bavilo
stočarstvom i zemljoradnjom. I između dva Svijetska rata, šumarstvo je bilo
najvažnija privredna grana i ekonomska okosnica ovog kraja.
Najveći dio transporta drveta
do željezničke pruge obavljan je stočnom zapregom, volovima i konjima. Zemlja
je obrađivana najprimitivnijim poljoprivrednim alatom, ralicom i srpom. Prinosi
žitarica su bili veoma mali, što je bilo uslovljeno odsustvom agrotehničkih
mjera, usitnjenosti obradivog zemljišta i niskoj produktivnosti.
Tokom Drugog Svijetskog rata, ovaj kraj a i čitava općina Olovo je
pretrpjela velike materijalne štete, a velikim dijelom je uništena i razorena
šumska željeznička pruga Zavidovići-Careva Ćuprija-Olovo-Han Pijesak, a samim
time i brojne pilane.
Predratni konglomerat ŠIPAD je bio
ključni faktor razvoja šumarstva i drvne industrije na ovom ptostoru i to preko
svog preduzeća STUPČANICA, koje je u svom sastavu imalo funkcije: marketinga,
inžinjeringa, finansiranja, planiranja itd.
Danas je je ovaj kraj u
ekonomski ne zavidnoj poziciji, gdje se posljednjih nekoliko godina a i dan
danas razvila nekontrolisana i bespravna sječa šume, što ugrožava ne samo
prirodnu ravnotežu ovog kraja, nego i cjelokupan ekonomski razvoj stavlja pod
znak pitanja. Stanovništvo se uglavnom bavi primarnom poljoprivrednom
proizvodnjom, najvećim dijelom za vlastite potrebe.
Oranice se uglavnom
nalaze uz rijeku u nižim dijelovima, a samo manjim dijelom na višim područjima,
i na blago nagnutim stranama. Dosta su izložene suncu, a nerijetko i poplavama,
samo manji dijelovi mjesta Luka .One su dosta siromašne humusnim materijalom,
relativno su plitke i razvile su se na ilovačama. Teško ih je stalno obrađivati
pa se često pretvaraju u livade. Po svom kvalitetu spadaju u četvrtu klasu.
Voćnjaci najviše zauzimaju površine zasađene šljivom i nalaze se na
reljefno uzdignutim dijelovima. Livade
se nalaze uglavnom na reljefno višim predjelima ovog područja, dok se neznatan dio nalazi na
reljefno nižim predjelima. To su uglavnom blago nagnuti predjeli, više okrenuti
suncu i relativno bogati humusom. Po svojoj kvalitetnoj strukturi to su
najvećim dijelom livade čertvrte klase. Pašnjaci
reljefno gledano nalaze se na najvišim dijelovima, a manjim dijelom i nižim
predjelima. Uglavnom, to su pašnjaci koji po svom kvalitetu odgovaraju prvoj i
drugoj klasi. Pašnjaci koji po svom kvalitetu odgovaraju drugoj klasi zauzimaju
znatno veći dio površine u odnosu na pašnjake koji odgovaraju po svom kvalitetu
prvoj klasi.
STRUKTURA VLASNIŠTVA
ZEMLJIŠTA U CAREVOJ ĆUPRIJI
Careva Ćuprija zahvata mali
prostor, i kao što je predhodno navedeno teritorij zauzima planinsko-kotlinski teren regije Srednje Bosne. U ovom
planinsko-kotlinskoj oblasti
sa
površina od 3021,74 ha društveno zemljište zauzima najviše prostora sa oko 2722,06 ha, što čini
oko 90%, dok u privatnom vlasništvu se nalazi 299,68 ha zemljišta. kao što se
može vidjeti u tabeli Br.12. Careva
Ćuprija sa površinom od 3021,74 ha
Struktura vlasništva
zemljišta u ha i % i ukupno u 2000
godini.
Careva Ćuprija
|
Privatno
|
Društveno
|
Ukupno
|
||
ha
|
%
|
ha
|
%
|
ha
|
|
299, 68
|
10
|
2722, 06
|
90
|
3021, 74
|
STRUKTURA ISKORIŠTAVANJA
ZEMLJIŠTA U CAREVOJ ĆUPRIJI
U narednoj tabeli, prikazana je
struktura iskorištavanja zemljišta prema ukupnim podacima, a to podrazumijeva
njive, voćnjake, livade, pašnjake, šume, kao i neplodno zemljište.
Struktura iskorištavanja
zemljišta u ha i % u 2000 godini.
Careva Ćuprija
|
Njiva
|
Voćnjak
|
Livada
|
Pašnjak
|
Šuma
|
Neplodno
|
||||||
141,58
|
5%
|
5,38
|
4%
|
80,37
|
2%
|
56,21
|
2%
|
2701,74
|
9%
|
36,45
|
5%
|
|
U odnosu na ukupnu
površinu općine Olovo od 40 797 ha, njive u Carevj Ćupriji zauzimaju 141,58 ha.
Najveće njihovo rasprostranjenje se zapaža uz dolinu rijeke Krivaje, na
riječnim terasama istoimene rijeke. Na ovom prostoru su zastupljena i najproduktivnija tla, odnosno
aluvijalna tla u dolini rijeke Krivaje, okružena distričnim kambisolom na
kiselim silikatnim stijenama.
Kada je riječ o
voćnjacima, oni zauzimaju 5,38 ha, ili oko 4% od ukupnog zemljišta, što
predstavlja veoma malu površinu. Prostor
Careve Ćuprije je povoljan za voćarstvo, pogodno zemljište i klima najbolji su
faktori za voćarstvo. Ovaj prostor je bogat vodama koje su veoma bitne za voćke
za navodnjavanje. Od tala zastupljen je eutrični kambisol, bogat hranivima
materijama i koji je pogodan za voćarsku proizvodnju. U
Carevoj Ćupriji nema većih voćnjaka pretežno su to voćnjaci u bašti samo za
vlastitu upotrebu.
Livade
na prostoru Careve Ćuprije zauzimaju relativno malu površinu 80,37 ha, ili oko 2 % od ukupnog
zemljišta
Pašnjaci na prostoru Careve Ćuprije zauzimaju
takođe veoma malu površinu sa oko 56,21 ha ili oko 2% od ukupnog zemljišta.
Šume na
ovom prostoru zauzimaju najviše prostora 2701,74 ha ili 9 % od ukupnog zemljišta
Neplodno zemljište na ovom prostoru zauzima oko 36,45 ha ili 5% d
ukupnog zemljišta.
Jedan
od najvažnijih faktora koji znatno utiče na razvoj poljoprivrede, a posebno na
uzgoj povrtnih i voćarskih kultura,
jeste tlo.
Ograničavajući faktori u
poljoprivrednoj proizvodnji su upravo nedostatak većih ravničarskih površina,
jer kao što sam već naveo, ovaj prostor je brdsko-planinskog karaktera.
Nagib zemljišta na pojedinim proizvodnim površinama je jako izražen i
predstavlja ograničavajući faktor za intenzivno povrtlarenje.
POLJOPRIVREDNE GRANE
ZEMLJORADNJA
„Zemljoradnja je grana
poljoprivrede koja se bavi obradom zemljišta i uzgojem različitih poljoprivrednih kultura.“(27,77)
„S obzirom na način obrađivanja zemljišta i ostvarenih prinosa
poljoprivrednih kultura, zemljoradnja se dijeli na intenzivnu i ekstezivnu
zemljoradnju.“(27,79)
Na ovom području zastupljen je ekstezivni tip zemljoradnje, jer se ne
primjenjuju savremene agrotehničke mjere, i proizvodnja je bazirana za potrebe
domaćinstava.
Ratarstvo
Ratarska proizvodnja na
ovom prostoru nije razvijena u onoj
mjeri i obimu koji dozvoljavaju
zemljišno-klimatski
uslovi. Osnovne karakteristike ratarske proizvodnje su ekstezivan način
proizvodnje i mali prinosi po jedinici površine.
Površina zasijana pšenicom na području Careve Ćuprije ne
iznose ni 0.5 ha. Na osnovu ovoga, može se reći da je uzgoj pšenice minimalan
Pod ječmom su još manje površine u odnosu na pšenicu.
Zob se gotovo i ne uzgaja.
Kukuruz u zrnu,
zauzima oko 1 ha. Pretežno se sije u vrtovima uz ostalo povrće, ali neme većih
parcela zasijanim kukuruzom.
Prinosi su minimalni, samo za zadovoljavanje
sopstvenih potreba.
Povrtlarstvo
Kada je riječ o povrtlarstvu, odnosno
uzgoju povrća na ovom prostoru, orijentacija je najviše usmjerena na uzgoj
krompira. Međutim, zbog već pomenutih problema i nedostataka u poljoprivrednoj
proizvodnji ovog kraja, tako je i uzgoj krompira, koji je nekada zauzimao važno
mjesto u ratarskoj proizvodnji ovog kraja, sveden na minimum. Slična je
situacija i sa ostalim povrćem. „U povrtske biljke se ubrajaju korjenasto ili
krtolasto povrće, povrće s plodovima, lisnato i
lukovičasto povrće.“(27,92).
Srednje rana i srednje kasna (ljetna)
proizvodnja povrća je najrasprostranjenija na ovom prostoru. Povrće je najčešće
namijenjeno domaćoj potrošnji u svježem stanju. Baštenska proizvodnja povrća u
ovom kraju je uglavnom zastupljena na
malim površinama, a gaje se vrste povrća namijenjene za potrošnju u vlastitom
domaćinstvu. „Ovo je intenzivan način proizvodnje povrća sa smjenom se 2-3 vrste u toku godine, uz
uzgoj sorti prikladnih za ručno branje (boranija, grašak, krastavac i sl.) (13,30).
Krompir se uzgaja na reljefno višim
dijelovima, a a najviše se siju domaće sorte bjelca, posljednjih nekoliko
godina i sorte crvenca. Krompir se uzgaja na čitavom prostoru. Uzgaja se za
samostalne potrebe ne za tržište.
„Crni
luk je veoma bogat vitaminima i proteinima i najstarija je povrtska biljka
u ishrani ljudi. Također je veoma bogat kalcijem, fosforom, magnezijem i
cinkom. Posebno je značajan zbog baktericidnog svojstva“(10,95). Uzgoj crnog luja je baziran za potrebe domaćinstava.
„Sjetva graha vrši se u proljeće kad prođe opasnost od kasnih proljetnih
mrazeva.“(22,37) Grah je pored
krompira, na ovom području, najvažnija povrtska kultura. Grah, zajedno sa
krompirom predstavlja jednu od najvažnijih povrtnih kultura u ishrani
stanovništva. Takođe se bazira za potrebe domaćinstva.
Kupus i kelj dvije
kulture koje se na području općine izrazito siju samo za potrebe domaćinstava
Paradajz se
bazira za potrebe domaćinstva, na prostoru Careve Ćuprije nema većih plastenika
u kojima bi se uzgajalo više povrtnih kultura. Ima nekoliko malih plastenika
pravljenih od najlona samo za svoje potrebe.
Voćarstvo
Prostor
ovog kraja je brdsko-planinskog karaktera, što predstavlja veoma dobar
preduslov za uzgoj voćarstva. Međutim, veoma mali dio ovog prostora se nalazi
pod voćnjacima. Analiza prirodnih uslova i zatečenog stanja proizvodnje voća na
ovom terenu pokazuje da je proizvodnja voća jeko ne razvijena, i da izdaleka
nisu iskorišteni uslovi koje priroda daje na ovom terenu. Proizvodnja voća ne
zadovoljava čak ni potrebe lokalnog stanovništva ni po količini, a pogotovo ne
po asortimanu. Situaciju pogoršava još i činjenica da su skoro sva stabla
šljive, koja je jedna od nazastupljenijih voćki na ovom terenu ne izlječivo
oboljela od bolesti šarke. Razvoj proizvodnje klasičnih vrsta voća (jabuka,
kruška,trešnja, višnja, orasi i sl.) nema perspektivu u konkurenciji na tržištu
u odnosu na mnoge druge terene u Bosni i Hercegovini, pa zbog toga ta
proizvodnja ne bi bila ni konkurentna na tržištu.
Uzgoj voćnjaka na ovim prostorima je veoma
ekstenzivan. I kada se podignu voćnjaci se prepuštaju sami sebi, bez dalje
agrotehničke njege. Zbog toga je rod
dosta slab, a i kvalitet plodova. Zemljoradnici nisu ekonomski zainteresovani
za uzgoj voća. Kod njih je zadovoljstvo veće kada plodovi pokazuju bogat rod,
ali u isto vrijeme izaziva i brigu šta sa tim plodovima uraditi.
Da
bi se poboljšala voćarska proizvodnja, treba posebno obratiti pažnju na
nekoliko pravaca ove privredne djelatnosti. Treba dobro organizovati uzgoj
autohtonih vrsta voćaka na ovim terenima. Takođe treba napraviti organizaciju
uzgoja šumskog voća, koje se samoniklo pojavljuje na ovim terenima, kao i
uvođenje novih vrsta koje se mogu prilagoditi na ovom podneblju, te zaštita voćaka
od bolesti. Na ovom prostoru se uzgajaju
šljiva požegača, jabuka, a od drugih vrsta voćaka zastupljene su kruške,
trešnje, višnje, koštunjavo voće, orasi, ali u manjim količinama.
Ljekovito bilje i šumski plodovi
Na ovom području veliku mogućnost
pružaju prirodni resursi za sakupljanje
ljekovitog bilja, šumskih plodova, ali poteškoće se javljaju pri
plasmanu i obezbjeđenju tržišta istih. „Oblast ljekovitog bilja predstavlja
značajan resurs koji se može kvantificirati u privrednom, socijalnom i
ekološkom aspektu. Sa socijalnog stanovišta oblast ljekovitog bilja značajna je
obzirom da angažira značajan broj ljudi koji u redovnoj ili dopunskoj
djelatnosti ostvaruju ili dopunjavaju prihod i eegzistenciju.“(13,91).
Dominira tradicionalni način branja
samoniklog ljekovitog bilja i šumskih plodova, ali ne postoje organizovane
skupine stanovništva koje svoju egzistenciju usmjeravaju u specijalizaciji i
potpunom opredjeljenju sakupljanja ili plantažnom uzgoju ljekovitog bilja. Glavni
razlog ovakvog stanja je ne postojanje niti jednog ozbiljnog organizacionog
subjekta, koji će organizirati sakupljače ili plantažere ljekovitog bilja i
omogućiti racionalno privređivanje u ovom sektoru, ali dijelom i ne
zainteresiranost lokalnog stanovništva, jer profit sakupljača nije nije
adekvatan niti siguran. Na ovom prostoru zastupljene su, gljive, čajevi, šumske
jagode, šumska borovnica, malina. Ne postoje zvanični podaci o količini ubranih
plodova i njihovom krajnjem plasmanu i namjeni u dosadašnjem periodu.
Prostorni razmještaj ratarskih kultura na prostoru
Careve Ćuprije
STOČARSTVO
„Stočarstvo je grana poljoprivrede koja
se bavi uzgojem različitih vrsta životinja“.(10,124) Obzirom na povoljne prirodne uslove, kao i već stečenog
iskustva kod stanovništva u bavljenju stočarstvom, opravdano bi bilo da se ovoj
grani poljoprivrede posveti značajnija pažnja. „Shodno načinu uzgajanja stoke,
primjeni zootehničkih mjera, kvalitetu stoke i organizaciji rada, razlikujeno
dva oblika stočarstva: ekstenzivno i intenzivno.“(10,125) Kao i u drugim poljoprivrednim granama, i stočarstvo je
ovdje ekstenzivno, i ukupna stočarska proizvodnja na općini je ne
zadovoljavajuća. „Ekstenzivno stočarstvo je zastupljeno na neracionalnom iskorištavanju
velikih pašnjaka na kojima se uzgaja mali broj nekvalitetne stoke.“(10,125).
Značajne površine pod
livadama i pašnjacima, uslovi su za razvoj stočarstva na području naše općine
kao primarne poljoprivredne proizvodnje. Broj, kvalitet i vrsta stoke primjeren
je postojećoj proizvodnji krmnog bilja, a ukupna poljoprivredna proizvodnja
orijentisana je najvećim dijelom na zadovoljavanje osnovnih potreba lokalnog
stanovništva. Stočarstvo ovdje ima aspekte umanjene reprodukcije, dok je manji
dio sposoban za proširenu reprodukciju, što ukazuje da je stočarska proizvodnja
nisko produktivna. Na prostoru Careve Ćuprije najviše se drže krava, ovce itd.
Ali iz godine u godinu smanjuju se broj goveda, ovaca.
Razvoj
ovčarstva s obzirom na postojeće resurse u pogledu planinskih pašnjaka pruža
veliku mogućnost za preobražaj i povećanje uzgoja i proizvodnje. Kao i u
dosadašnjim slučajevima, ni kada je u pitanju ovčarstvo nema organizovane
poljoprivredne proizvodnje, a stanovništvo općine uzgaja ovce za vlastite
potrebe, najviše zbog mesa. Razvojni limiti ovčarstva su:
§
Nedostatak povoljnih kredita za ovčarstvo
§
Ograničenja u plasmanu zbog poteškoća u tržištu
§
Izostanak značajnije potpore vlasti u ovoj proizvodnji
Navedeni limiti djeluju obeshrabrujuće
na lokalno stanovništvo, te iz tog razloga i nema intenziviranja razvoja
ovčarstva.
Broj konja se smanjio, dok se broj
ovaca prema procjenama zadržao na istom broju i 2007. i 2009.godine. Brojno
stanje goveda, kao i brojno stanje krava i steonih junica je povećan, ali ono
što zabrinjava je da najveći broj stanovništva, odnosno proizvođača posjeduje
samo jednu kravu, a relativno je mali broj koji posjeduje 2 i više krava. Konja
na ovom prostoru je bilo u velikom broju ali danas čitava Careva Ćuprija ima
dva konja.
Najveći problemi koji prate stočarsku
proizvodnju su problemi plasmana mlijeka. Pokretanje otkupa mlijeka doprinijo
bi uzgoj krava, da narod može prodavati mlijeko i zaraditi.
Trenutno stanje stočarstva nije nimalo
na zavidnom nivou, i nema organizovane proizvodnje, niti otkupa mlijeka i mesa.
Potrebna infrastruktura za razvoj proizvodnje
mlijeka je:
·
Organizator otkupa mlijeka-nosilac razvoja može da bude
i organizator otkupa, ili da to radi neki drugi privredni subjekt
·
Instalacije za sakupljanje-hlađenje mlijeka
(laktofrizi), kao neophodan uslov, ujedno je to i sabirno mjesto.
·
Vozilo s
cisternom za preuzimanje mlijeka iz laktofriza.
Kada je riječ o razvoju proizvodnje
goveđeg mesa, odnosno tovnih goveda je, ovaj vid poljoprivredne proizvodnje je
veoma mali, i sveden na potrebe lokalnog satnovništva i lične potrebe.
Peradarstvo
„Peradarstvo je uzgoj pernate živine,
odnosno kokošaka, pataka, gusaka i ćuraka, s ciljem dobijanja mesa, jaja, masti
i perja“.(10,128)
Na ovom području, peradarstvo je bilo
popularno i prije samoga rata, a skoro isti
trend je nastavljen i poslije rata, ali danas nažalost nije ni blizu. Na
ovom prostoru stanovništvo je prestalo da drži koke nosilje, samo nekolićina
njih drži p dvadesetak tovnih pilića za svoje potrebe.
S
obzirom na svijetske trendove, pileće meso ima svoju perspektivu, i na ovom
prostoru. Peradarstvo na ovom prostoru , može postati jedna od glavnih grana
poljoprivrede, s obzirom na povoljne prirodne uslove, ali prije svega treba postojati obezbijeđeno tržišta, da bi narod mogao
držati veće farme.
Pčelarstvo
Pčelarstvo u Carevoj Ćupriji postaje
sve interesantnija grana poljoprivrede. Velike poljoprivredne i šumske površine
zemljišta daju mogućnost formiranja većeg broja pčelinjaka. „Pčelarstvo
predstavlja profitabilnu granu privređivanja, posebno u okolnostima kada
sadašnja proizvodnja nezadovoljava potrebe domaćeg tržišta“(6).
Na području općine egzistira udruženje
građana pčelara „Bor“ Olovo, a postoji oko 3500 pčelinjih proizvodnih društava.
„Društvo trenutno broji 127 članova, čiji se broj iz godine u godinu povećava.
Preovladava stacionarno pčelarenje, dok se 3-4 pčelara bave selećim
pčelarstvom. Med je veoma kvalitetan, sa 20 kg po košnici“(5). U julu ove godine, 20 novih aplikanata dobilo je po 5 košnica,
i time povećali kako broj članova udruženja, tako i broj pčelinjih društava.
Razmještaj stočnog fonda u Carevoj Ćupriji
No comments:
Post a Comment