GEOEKOLOŠKI
PROBLEMI
NA PODRUČJU CAREVE
ĆUPRIJE
Prema stepenu opterećenosti
antropogenim namjernim i nenamjernim uticajima postoje indicije da je sadašnje
stanje očuvanosti prirodne sredine na ovom prostoru u dovoljnoj mjeri
zadovoljavajuće. Međutim, i pored toga na području općine prisutno je devasti-ranje
geokomponenata čiji je isključivi krivac antropogeni faktor. Nesumnjivo je da
društveno-ekonomski odnosi mijenjaju čovjekovu samosvijest o potrebi očuvanja i
unaprijeđenja njegovog životnog okruženja. Devastiranje pojedinih geokomponenata
životne sredine je različitog stepena, ali je prisutno devastiranje gotovo svih
geokomponenata. Ukoliko sa geoekološkog aspekta pogledamo trenutno stanje
geosistema na teritoriji čitave općine, ipak možemo primjetiti određen stepen
narušenosti. Posmatranje i analiziranje pojedinih geokomponenata na to nas
upućuje. Sretna je okolnost što na prostoru općine ne egzistira previše
privrednih kapaciteta, a posebno što ne postoje kapaciteti iz domena teške
industrije i hemijske industrije koje u značajnoj mjeri degradiraju geografsku
sredinu.
Stanje zagađenosti zraka na ovom
prostoru trenutno se može ocjeniti kao jako povoljno, jer na ovom teritoriji ne
postoje neka veća odlagališta iz kojih bi se vršila svakodnevna emisija štetnih
plinova. Istina, danas čak i u rijetkim predjelima očuvane iskonske prirode,
savršenog "čistog" vazduha nema, jer veliki geografski kružni tokovi
obuhvataju čitavu Zemlju. Ipak, ovakvo zagađenje na ovom prostoru praktično zanemarljivo, jer ne vrši negativno
dejstvo na ljudski organizam. Međutim, iznad većine gradova, rudarskih i
industrijskih rejona kvalitet vazduha je višestruko degradiran povećanom
koncentracijom čvrstih čestica, aerosola, gasova itd. Stoga se zone intenzivnog
aerozagađenja javljaju prvenstveno u industrijski ra- zvijenim i urbanizovanim
sredinama. Takve krupne negativne promjene kvaliteta vazduha direktno i na
različite načine ugrožavaju ljudsko zdravlje. Zbog toga takva stanja nameću potrebu
urbanizovanom stanovništvu za što češćim i dužim rekreativnim boravcima van
gradske sredine. Drugim riječima, zagađenost vazduha stvara jednu od najizrazitijih
rekreativnih potreba u mjestima sa očuvanom kvalitetom vazduha, kao što je
slučaj na prostoru Careve Ćuprije.
Kada su u pitanju vode možemo
konstatovati da postoje faktori koji u određenom stepenu vrše njihovo
zagađenje. To se prvenstveno odnosi na vodotok Krivaje u kojoj završavaju sve
otpadne, fekalne i kanalizacione vode gradskog i prigradskih naselja. Sve
padavinske vode općine preko pritoka Krivaje na kraju završavaju u toj rijeci
noseći sa sobom dodatni stepen raznih onečišćenja. Zbog neriješene
kanalizacione infrastrukture, u okolnim naseljima kanalizacione i fekalne vode
neposredno i posredno završavaju u rijeci Krivaji. Postoje i faktori koji utiču
na opterećenost Krivaje denudacionim i erozionim produktima, koji se, posebno u
vri- jeme visokih vodostaja, prenose uzdužnim profilom. Suspendovani riječni
detritus povećava se u vrijeme nadolaska talasa visokih voda. Njihova količina
se povećava sječom i, posebno, izvozom šume traktorima i drugom mehanizacijom.
Izvozom šume destruira se podloga, od koje nastaje detritus koji se padavinskim
vodama prenosi u riječne tokove. Antropogene jaruge su inicijalne doline
povremenih tokova, kojima se prenose suspendovani i vučeni nanosi.
Podzemni hidrografski sistemi
se, također, zagađuju i to površinskim otpadnim vodama. Regeneracija zagađenih
podzemnih voda je dugotrajan proces. Glavni izazivači zagađenja po- dzemnih
voda su kanalizacija i slivinci gradskih površina. Vode slivnika zagađene su
hemijskim i bakteriološkim zagađivačima deset puta više nego obični prirodni
tokovi (9, 216).
Da bi se vodotoci zaštitili
od nanosa i smanjila zamućenost voda koja šteti ihtiofauni potrebno je naložiti
šumskom preduzeću izgradnju taložnika denudiranog i erodiranog detritusa kako
bi riječne vode, posebno vode pritoka, ostale nezamućene. Za eliminaciju
antropogenog otpada, fekalnog i drugog, potrebno bi bilo na nivou općine
donijeti propis, uredbu ili zakon o načinu odlaganja, uređenju i upotrebi
septičkih jama te zabrani upuštanja fekalnih voda u vodne recipijente Krivaje i
njenih pritoka.
Potrebno je, također,
zabraniti bilo kakve radnje koje su vezane za regulaciju korita rijeka i
eksploataciju šljunka bez prethodnih programskih istraživanja na osnovu kojih
bi se izdala upotreba dozvola za takve poduhvate. Također je potrebno donijeti
odluke o proširenju zadataka ribočuvarima i o njihovom preuzimanju, pored
svojih redovnih obaveza, i obavezu stalnog na- dzora nad nesavjesnim
destruktorima voda u slivu Krivaje.
Stepen degradacije zemljišta
veoma je različit od lokaliteta do lokaliteta. Možemo kazati da je još uvijek
zemljište u značajnoj mjeri očuvano od većeg stepena antropogenog djelova- nja.
Ako se posmatra poljoprivredno zemljište možemo konstatovati da je ekstenzivna
poljo- privredna proizvodnja doprinijela manjoj upotrebi raznih hemijskih
sredstava pesticida, herbi- cida i vještačkih đubriva, što doprinosi očuvanju
zdravog zemljišnog kompleksa. Kao primjere devastiranja zemljišnog kompleksa
možemo navesti pojedina klizišta i erozione lokalitete, te zagađenost zemljišta
na mjestu divljih deponija. Zbog intezivne i neplanske sječe šumskog kompleksa
u posljednih nekoliko decenija mnogi lokaliteti su potpali pod intezivne
erozione procese. Na taj način vršeno je odnošenje erodovanog materijala
bujicama u riječna korita. Erozija u manjoj mjeri ugrožava poljoprivredne
površine.
Kao što je slučaj i sa drugim
geokomponentama prirodne sredine i vegetacija je izložena djelovanju mnogih
degradacionih faktora. Šumske površine na ovom prostoru ugrožavaju insekti,
divljači, biljne bolesti itd. Međutim, dejstvo ovih degradacionih faktora je
zanemarivo, ako se ima u vidu da daleko veću štetu vegetaciji nanosi čovjek,
eksploatišući je krajnje bezobzirno i neracionalno. Intezivnom eksploatacijom
šumskih resursa, na području općine Olovo, koeficijent pošumljenosti u
posljednih nekolik decenija se smanjio za 10-15%. Posljedice ovakvog odnosa
prema šumskim površinama i vegetaciji snosi i sam turizam, jer se degrada-
cijom ovih šuma umanjuje njihova i rekreativna i estetska i ekološka
vrijednost.
Ovaj segment lošeg gazdovanja
utiče negativno i na eroziju kvalitetnog pokrova zemljišta, smanjenje količine
vode koju šume zadržavaju u procesu kruženja materije i energije itd. U
posljednje vrijeme zakonskim aktima i reorganizacijom šumskih privrednih
preduzeća regulisana je sječa šumskih bogastava, i gotovo zaustavljena
nelegalna i neplanska sječa. Aktivnim mjerama pošumljavanja koje provodi šumsko
privredno društvo Zeničko-dobojskog kantona, trebao bi se u budućnosti
očekivati veći procenat pošumljenosti teritorije općine od ovog današnjeg, i
budući veći potencijal drvne biomase, koja je među glavnim faktorima razvoja općine.
Poseban problem u smislu
zaštite okoliša i neposredne geografske sredine uz naseljena mjesta
predstavljaju divlje deponije koje se formiraju odlaganjem smeća i otpada.
Procjena je da trenutno na teritoriji općine ima između 200-250 divljih
deponija kapaciteta od 1m³ do 200 m³. Nažalost sama lokacija najvećeg dijela
ovih divljih deponija stvara užasnu sliku i predpostavlja ogromne posljedice
koje proizilaze iz pasivnog djelovanja ovih divljih deponija koje stanovništvo
formira. Najizraženiji problemi su trenutno neuređenost gradskog smetljišta,
nedovoljan broj sredstava za odvoz smeća (vozni park, konteneri), neprimjereno
ponašanje korisnika.
Čovjek je glavni pokretač aktivnosti, koji
utiče pozitivno ili negativno u smislu zaštite i narušavanja geookoliša. On u
svojoj prirodnoj i geografskoj sredini ne preduzima dovoljno potrebnih
aktivnosti u cilju zaštite istih.
Neuređena seoska deponija
smeća u mjestu Balići
Photo : (Rotić Almer)
Neuređena
deponija koja zagađuje rijeku Dubosticu u mjestu Stavak
Photo : (Rotić Almer)
Veliki problem na cijeloj teritoriji općine predstavlja kanalizacioni
sistem koji je niskog kapaciteta, neorganizovan i nesistematičan, što kao
direktnu posljedicu ima izlijevanje feka- lnih voda direktno u sve manje i veće
vodotoke. Korisnici gradskog vodovoda i korisnici koji su priključeni na
kanalizacioni sistem nemaju nikakvo prečišćavanje otpadnih voda, nego se
otpadne vode ispuštaju direktno u recipijente.
U svim
uvjetima kada čovjek, namjernim i nenamjernim aktivnim odnosom mijenja ko-
mponente prirodne sredine neminovno će se javiti, u većoj ili
manjoj mjeri, promjena fu- nkcionisanja geosistema. Promjena prirodnih funkcija
geosistema može pogodovati čovjeku kraći vremenski period, ali se po pravilu
veoma negativno odražava na ukupan život. Svaka promjena prirodne sredine i
njenog funkcionisanja koja negativno djeluje na ljudski život i društvene aktivnosti
tretira se nekvalitetnom sredinom ili neravnotežom (9, 15).
Sa
takvim odnosom prema geografskoj sredini, snižava se njena atraktivnost i
mogućnost turističkog korišćenja. Zbog toga se, kao pravilo daljeg razvoja i
prostornog organizovanja na- šeg turizma, nameće potreba zaštite ukupne
geografske sredine od nesavjesnih pojedinaca i primitivizma koji je ugrožavaju.
Svakako
da je za turizam najvažnija zadaća očuvanje prirodnih ljepota ovog kraja i
njihovo stavljanje u funkciju čovjeka. Iz tog razloga općinske i kantonalne
vlasti su dužne da u što kraćem roku geoekološke aktivnosti ovog područja usmjere na:
- izradu projekata za regulisanje većih zagađivača i traženje stranih donatora za rješava- nje ovih problema,
- rješavanje općinskih programa komunalija (kanalizacija, odlaganje smeća, vodovod itd.),
- reciklažu i procesiranje otpada.
Ostvarivanjem utvrđenih ciljeva i zadataka iz ove strategije, pored ostalog postići će i ra- zvoj tercijalnih djelatnosti, a prvenstveno turizma. Turizam po svojoj prirodi teži
iskorišta- vanju najatraktivnijeg i najkvalitetnijeg prostora, graditeljskog i
kulturnog nasljeđa itd., otuda i neophodnost njihove zaštite i unapređenja,
kako bi se sačuvala i povećala njihova turistička atraktivnost. Nije suština
siromašno živjeti svođenjem korištenja prirodnog i kulturnog naslje- đa na
minimum, već njihovo korištenje u mjeri u kojoj je to moguće, pridržavajući se
načela "kako da što bolje
iskoristimo potencijale razvoja u cilju da što bolje živimo, a da pri tome ne
poremetimo prirodnu ravnotežu i ne ostanemo bez stoljećima akumuliranog
graditeljskog i kulturnog nasljeđa".
Po konceptu
"održivog razvoja" koji je detaljno razrađen u "Agendi 21"
na Konferenciji UN-a o životnoj sredini i razvoju, održanoj u Rio de Ženeiru 1992.
godine, Svjetska turistička organizacija (WTO) definirala je održivi turistički
razvitak. Njegov glavni zadatak je:
- da prirodne i antropogene turističke
resurse treba štititi i unapređivati, kako bi se mogli koristiti i
ubuduće.,
- da turistički razvoj i turističku
infrastrukturu treba planirati u opsegu koji neće proizvoditi veće
ekološke i socio-ekonomske poteškoće.,
- da treba težiti podizanju stepena
zadovoljenja kvantitativnih i kvalitativnih potreba tržišta, u smislu
adekvatne, brze i lako dostupne turističke promidžbe (marketinga), vodeći
pri tome računa o kvalitetu životne sredine. (6 ,40).